"KRST KOJI NOSIM JE PRETEŽAK, OSTAO SAM SAM" Nemanji iz Bogatića bahati vozač ubio ženu dok je šetala sa sinom (3): Dete ljubi sliku i viče "mama"
Milena Jovičić (38) iz Bogatića poginula je krajem septembra 2025, a njen sin (3) teško je povređen kada je na njih, dok su šetali, automobilom naleteo pijani vozač. Četiri meseca kasnije, Milenin suprug Nemanja Tovilović čeka da počne suđenje i otkriva kako se nosi sa tugom i bolom nakon pogibije voljene žene.
Letela 30 metara
Da podsetimo, Milena je gurala sina u triciklu i vraćala se iz prodavnice ka svojoj kući kada je vozač D.N. (32), kako se sumnja, naleteo na njih. Od siline udarca Milena je odletela 30 metara i poginula, a njen sin zadobio je kontuziju pluća i povrede jetre. Vozač je pobegao sa mesta nesreće, navodno otišao na posao i poslodavcu rekao da mu je neko ukrao auto i slupao ga. Kada je sa šefom otišao u policiju priznao je šta je uradio. Alkotestiranjem je utvrđeno da je imao 1.43 promila alkohola u organizmu.
- Koliko sam obavešten, veštačenja su završena i čekam da počne suđenje. Mi smo odlučili da ga krivično gonimo, posle nesreće se videlo da nije ni kočio, udario ih je i otišao - kaže Tovilović za Kurir.
Dečak, kaže njegov otac, izašao je iz bolnice i kod kuće se oporavlja, ali zbog kontrola i zdravstvenog stanja ne može da pohađa vrtić, pa ga on čuva.
- Nezaposlen sam jer čuvam sina. Majka mi je pomagala, ali je i ona operisala kičmu, pa sam sam. Sreća je što sam imao toliku podršku i što dok je sin ležao u bolnici moja majka mogla da bude sa njim. Ona je imala i ovlašćenje da da saglasnost za operaciju ako treba, zahvalan sam svima, mnogo su nam pomogli. U februaru imamo kontrolu posle koje ćemo, nadam se, dobiti zeleno svetlo da sin pođe u vrtić - priča Nemanja.
Borila se, nije odustajala
Kako kaže, još uvek se navikava na život bez supruge.
- U trenu sam ostao sam, ali se moram boriti zbog sinova. Stariji je Milenin sin iz prvog braka i on je odlučio da ostane sa mnom. Milena je rano ostala sama sa njim, borila se za njega i nikad nije odustala, pa neću ni ja. Trenutno zbog škole stanuje u Bogatiću, a mi smo na preporuku stručnjaka prešli u selo jer mlađeg sina u toj kući sve veže za mamu i stalno pita za nju - kaže naš sagovornik i nastavlja:
- Krst koji nosim je pretežak, ali valjda tako mora. Sina sam vodio na groblje, rekao mu da je mama otišla kod Boge, od početka ga nisam lagao. U kući stoje njene slike, on ih ljubi, nekad sam traži kadionicu, kaže da će se pomoliti Bogu za mamu....Teško je, ali je najteže kad odemo u Bogatić, a zbog starijeg sina idemo često, pa on izleti iz kola i pred kućom viče "mama". Smiri se tek kad vidi brata, valjda kroz njega oseća prisustvo majke.
Protekli praznici, kaže Nemanja, bili su mu preteški.
Vreme ne leči rane
- Po prvi put smo nas trojica bili sami. Stariji sin je izrazio želju da samo mi budemo tu za Božić, onda smo se prisećali svega... Njemu se približava 18. rođendan, tražio je da i to obeležimo zajedno. Teško je i njemu, sve ga stiže. Bliski smo, on je insistirao da živi zbog škole u gradu, rekao mi je: "Pa, ti ćeš mi svakako stalno dolaziti" - dodaje naš sagovornik:
- Ne leči vreme ništa, samo čovek nauči da živi sa tim bolom. Pa tako ću i ja. A teško mi je, Milena je bila moja ljubav.